Izraz/nazivak b. relativno je nov i još nije usvojen s jednoznačnim značenjem, ali svakako treba značiti "primjenu matematičkih i statističkih metoda na knjige i sve ostale medije pisane komunikacije", te zamijeniti raniji neprikladni naziv "statistička bibliografija". Procjenska je pak bibliometrija "kvantiativno mjerenje svojstava literature da bi se mogla procijeniti znanstvena aktivnost u nekom području", pri čemu se dakle težište definicije pomiče od općenite metode ka primjeni u epistemologiji, pa povijesti, sociologiji i u politici znanosti.

Sedamdesetih godina 20. st. povećalo se zanimanje za b. zbog novih spoznaja o potrebi razmjene znanja i racionalizacije dokumentacijskih službi. B. je uvedena kao predmet na mnogim studijima knjižničarstva i/ili infomracijskih znanosti u svijetu, a ima i časopisa i znanstvenih društava s riječju "bibliometrija" u naslovu.

Izvori za bibliometrijsku analizu su zabilježena znanja, ali u prikupljenom, i donekle sistematiziranom obliku kao što su bibliografije, katalozi, indeksi, podaci sekundarnih informacijskih službi, odnosno razne računalne baze podataka.

Bibliometrija se bitno razvila primjenom računala, koliko zbog stvaranja računalnih baza podataka, toliko i zbog korištenja računala za izdvajanje potrebnih podataka, njihovo sređivanje na nove načine, te u statističkoj obradi.

Kao predmeti analize spominju se: određivanje veličina (znanstvenih) literatura, porast i dinamika rasta dane literature i njeno zastarijevanje, struktura znanstvene literature i znanja općenito, pojava koncentracije s rasapom podataka, sadržajna povezanost segmenata, produktivnost autora (individualno i u skupinama), efekti suradnje i korištenja (znanstvene) literature, jednom riječju analiza procesa stvaranja znanja.

Bibliometrijski su već rano bile uočene pravilnosti u raspodjeli različitih vrsta podataka, koje se prema autorima što su ih prvi opisali nazivaju zakonima s njihovim imenima. Tako, Lotkin zakon formulira raspodjelu autora koji objavljuju u nekoj disciplini u odnosu na njihovu produktivnost; Bradfordov zakon raspršenja odnosi se na raspodjelu učestalosti publikacija (obično časopisa) u nekom tematskom području, ili članaka u određenom skupu časopisa; Zipfov zakon izveden je iz raspodjele riječi u određenom skupu dokumenata, na temelju učestalosti pojavljivanja. Zajednička je karakteristika svih bibliometrijskih raspodjela neravnomjernost (asimetričnost) s izraženom tendencijom da se podaci, neovisno o tipu, s jedne strane koncentriraju u malom broju analiziranih jedinica (npr. mali broj autora proizvodi veliki broj radova, literatura iz jednog područja koncentrirna je u malom broju časopisa itd.), a, s druge strane, raspršuju se tako da ima uvijek velik broj jedinica s minimalnim doprinosom. Unutar dane raspodjele jezgra (koncentrat) odražava identitet; rasap individualizira. U jezgri je redundancija (suvišnost, ponavljanje), a u rasapu različitost (osobenost). Opažanje ove pojave dovelo je do pokušaja formuliranja jedinstvenog teorijskog okvira za scienciometriju. Taj je pojam star koliko i b., a uveden je (kao naukometrija) s tumačenjem da se "odnosi na one kvantitativne metode koje se bave analizom znanosti kada se znanost promatra kao informacijski proces", odnosno to bi bio "pristup reproducibilnom mjerenju znanosti kojim se u njoj otkrivaju objektivne kvalitativne sređenosti".

Po svojim utemeljenjima scienciometrija je samostalna znanstvena disciplina, ali su izvori i metoda istraživnja u bibliometriji i scienciometriji vrlo slični, katkada identični.

Bibliometrija je za publilkacije što i demografija za ljude; bibliografije, koje joj pružaju temeljne podake ("sirovinu") usporedive su s popisima stanovništva. Kao što se ne zahtijeva da demografi poznaju osobno ljude što ih proučavaju u skupinama, tako se ni u b. ne zahtijeva da se pročitaju radovi koje se kategorizira i broji. U b. se neminovno ide na razinu apstrakcije, udaljavanjem od tekstova samih, njihovim sažetim prikazom u bibliografijama do pobrojavnja tih prikaza (paslika), te konačno do mapa ili statističkih tablica, ili matematičkih modela koji sažimaju brojanja.

Autor: Siniša Maričić, smaritch@rocketmail.com